Jadransko brodogradiliste Bijela

1927
Razvojni put Brodogradilišta počeo je 1927. godine zahvaljujući čestitim i vrijednim ljudima iz Bijele, osnivanjem radionice za gradnju brodova na rtu Pijavica. U prvoj godini rada "Pijavica" je zapošljavala 10, a naredne 1928. godine 11 radnika. Brodogradilište je pokrivalo površinu od 1000 kvadratnih metara. U ovom "škveru" kako su ga nazivali ljudi iz Bijela, vršila se popravka drvenih brodova, a gradili su se ribarski brodovi i jedrenjaci. Do 1940. godine u Brodogradilištu je izgrađeno 30 novih brodova i remontovano je više od 100 jedrenjaka i 12 parnih brodova.
1946
Krajem avgusta 1944. godine, okupacione snage su minirali konvoj bivše jugoslovenske mornarice koji je bio u neposrednoj blizini Brodogradilišta duž cijele dužine glavnog gata. Jedino područje koje je ostalo neoštećeno je bio dio ranije operativne obale ali nakon oslobođenja našeg područja, počeli su radovi na popravci manjih brodova, koji su bili potrebnu za plovidbu unutar zaliva. Početkom 1946. godine, na inicijativu preživjelih radnika, Brodogradilište "Pijavica" je obnovilo svoje aktivnosti.
1951-1955
Godine 1955, industrijski krug je proširen na zaleđe rta i tada je ime "Bokeljska Pobuna" promijenjeno u Brodogradilište "Bijela". Od tada su kapaciteti prošireni, kupljene su nove mašine i postrojenja, napuštajući polako izgradnju drvenih brodova koja je nekada bila okosnica proizvodne orijentacije od njegovih početaka. Počela je izgradnja čeličnih brodova u komercijalne svrhe u Bokokotorskom zalivu.
1968
Do kraja 1959. godine izrađeno je nekoliko novih čeličnih brodova, putničko - teretnih brodova. Sledeći faza je obilježena izgradnjom prvog plutajućeg doka sa kapacitetom podizanja od 10.000 tona. Izgradnja istog je trajala od 1960 do 1968. godine i to je bio prvi novoizgrađeni objekat te vrste u Jugoslaviji. Sopstvena radna snaga je uradila izgradnju kao i ugradnju celokupne opreme na kvalitetan način. Radom na tako izazovnom zadatku, radnici Brodogradilišta su potvrdili visok nivo stručnosti i dokazali su da su sposobni za obavljanje i najkomplikovanijih radnih zadataka.
1969-1976
Decenije razvoja od 1969 do 1976. godine karakteriše veća usmjerenost ka remontu plovnih objekata. Domaći i strani brodovlasnici su sve više i više povjeravali svoje brodove za remont "Bijeloj". U planovima razvoja opštinske oblasti tih godina, Brodogradilište je imalo prioritetnu poziciju a u okviru pomorske privrede i razvojnih planova Crne Gore imalo je svoje mjesto među aktivnostima od zajedničkog interesa za razvoj Republike.Od 07 marta 1976.god Brodogradiliste radi pod imenom "Brodogradiliste Veljko Vlahovic" koje ce i zadrzati do 1995.god
1976
Kapaciteti Brodogradilišta su postali suviše tijesni te je stoga donijeta odluka o proširenju kapaciteta za popravku, kupovinom novog doka. Ugovor za izgradnju doka je zaključen sa renomiranim njemačkom kompanijom GHH sa rokom izgradnje od 14 mjeseci. Dok je bio završena u rekordnom roku i isti je pušten u rad početkom 1976. godine. To je bio najveći plutajući dok u bivšoj Jugoslaviji, sa kapacitetom dizanja od 33.000 tona, i njegova vrijednost je bila 44 miliona nemačkih maraka. Iste godine završena je i izgradnja operativne obale u dužini od dva puta po 300 metara sa portalnom dizalicom od 25 tona a 36 novih mašina je stavljeno u funkciju uz zapošljavanje 900 radnika.
1979
Bila je nedelja, 15. aprila 1979. godine, 7 sati, 19 minuta i 50 sekundi. Razorni zemljotres zadesio je Crnu Goru. Brodogradilište je pretrpelo veliku materijalnu štetu, dok je uništeno ili potonulo u more više od 80% njegovih funkcionalno povezanih objekata.
1985
Rekonstrukcija Brodogradilišta je završena 1985. godine, izgradnja je izvršena u skladu za zahtjevima osteljivog seizmičkog područja, koristeći metode u skladu sa najnovijim tehnološkim preporukama. Osim oporavka od posledica zemljotresa, sledeću fazu razvoja Brodogradilišta karakteriše puno opredeljenje ka remontu brodova.
1995
Nakon veoma uspešnog perioda i dobrih poslovnih rezultata, teškoće su ponovo došle 1992. godine uvođenjem sankcija UN SR Jugoslaviji. Nakon ukidanja sankcija 1995. godine, Brodogradilište je počelo da radi, ali sada pod novim imenom Jadransko brodogradilište Bijela. Sa novim timom rukovodstva, agresivnim marketinškim prodorom, konkurentnim cijenama i kvalitetom, Brodogradilište je uspelo da prokrči svoj put na svjetskom tržištu.
Danas...
adransko brodogradilište Bijela je danas akcionarsko društvo, moderan poslovni sistem koji uspješno posluje, zahvaljujući jasno postavljenim ciljevima poslovanja, stalnim podsticajima za kreativnost i brigom o visoko kvalitetnom radu, dobro izabranom orijentacijom, programom rada i dugoročnom kadrovskom politikom.

JBB, mijesto mog prvog ukrcaja na brod, još kao učenik srednje pomorske u Piranu, praksa nakon treče godine, na staro Kočevje i od tu put zapadne Afrike. Brod je bio na velikom doku, partenca par dana nakon našeg dolaska (bilo nas je troje školarca).

Najveći teretni brod na svijetu, "Dockwise Vanguard", uplovit će tijekom sutrašnjeg dana u Jadran. Brod specijalno dizajniran za prijevoz ekstremno velikih i vrlo teških tereta očekuje se u crnogorskoj luci u Boki Kotorskoj tijekom jutra.

Dolazi kako bi ukrcao veliki dok Jadranskog brodogradilišta u Bijeloj. Crnogorski mediji pišu kako je riječ o operaciji koja će ostati neponovljena u povijesti domaćeg pomorstva.
Dnevnik Vijesti tako otkriva kako će čin ukrcavanja doka na palube biti poseban spektakl. Golemi će brod, naime, otvoriti svoje tankove i dozvoliti da mu se unutrašnje, posebno dizajnirane prostorije, ispune vodom. Zbog toga će većim dijelom "potonuti" i to čak 15 metara ispod površine mora. Tada na scenu stupaju remorkeri koji će golemi teret povući na palube "Dockwise Vanguarda", a atraktivni brod onda će ponovno "izroniti".

Brod dugačak čak 275, a širok 79 metara, tada će zaploviti prema Litvi.

http://100posto.hr/news/u-jadran-ce-sutra-uploviti-najveci-teretni-brod-na-svijetu

Koliko znam, Jadransko brodogradilište u Bijeloj (jeli uopce brodogradiliste ili remontni zavod, neka me neko ispravi ako grijesim) ima najvece suhe dokove na Jadranu. Koji se dok ukrcava i hoce li JB dozivi sudbinu tivatskog Arsenala?