Istranka (nema veze s JL)

Jest da je godinama bio restoran, al ima bogatiju povijest. Carska jahta.
http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1250

Izvlačenje broda kod Vranjica
Brod carske obitelji Habsburg: "Istranka" će se spasiti i obnoviti

   Pogledaj sve iz: Dalmacija
   Pogledaj sve vijesti

Izvlacenje broda kod Vranjca / Foto: Nikola Vilic / CROPIX
Izvlacenje broda kod Vranjca / Foto: Nikola Vilic / CROPIX
Autor: Mario Matana
Objavljeno: 27. lipnja 2014. u 17:34
Tagovi

   Brod Istranka

Akcija spašavanja napreduje, ali kod ovakvih slučajeva uvijek postoje "nepredviđene okolnosti". No, kako doznajemo od ravnatelja Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu Stjepana Loze, skoro će se "prekinuti ovo neodrživo stanje i spasiti kulturno dobro vađenjem na suho"

SPLIT  – U petak je posljednji (jedva) preživjeli brod austrougarske ratne mornarice, danas trajno zaštićeno kulturno dobro, 118-godina stara "Istranka", korak bliže spašavanju potpune propasti. No, kao što je i povijest toga broda puna slavnih dana, ali i onih manje spektakularnih, tako i akcija spašavanja luksuznog broda carske obitelji Habsburg i admiralske jahte, kojeg su tijekom Drugog svjetskog rata Talijani preuredili u neuglednu topovnjaču, ima uspone i padove. Još uvijek se nalazi uz rivu preko puta Sjeverne luke, akcija spašavanja napreduje, ali kod ovakvih slučajeva uvijek postoje "nepredviđene okolnosti". No, kako doznajemo od ravnatelja Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu Stjepana Loze, skoro će se "prekinuti ovo neodrživo stanje i spasiti kulturno dobro vađenjem na suho".

- Plan je nakon vađenja Istranke iz mora očistiti brod mehanički, zatim desalinizirati i obaviti primarnu zaštitu, a tijekom radova i kasnije će se izraditi konačni plan obnove broda. Po meni Istranku ni trebalo obnoviti sredstvima EU fondova, nigdje u Europi ne postoji brod slične povijesti. Što se tiče obnove, smatram da imamo stručnjake u hrvatskoj brodogradnji sposobne za kvalitetnu restauraciju Istranke – tijekom posljednjeg desetljeća i više, razvila se ta disciplina, dobrim dijelom upravo i zahvaljujući Istranki na čijoj akciji spašavanja su se angažirali brojni entuzijasti, ali i Hrvatski pomorski muzej i država. - kazuje nam Lozo, istovremeno pokušavajući koordinirati poteze ekipe zadužene za izvlačenje Istranke iz mora.

Posljednjih desetljeća Istranka je bila daleko od starih brazdi slave. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća brod su od tadašnje Union Dalmacije kupili splitski poduzetnici Duje Krstulović i Stipe Tolj namjeravajući ga pretvoriti u ploveći hotel, no godine i godine je proveo kao brod restoran uz splitsku Rivu. Zatim je prodan talijanskom industrijalcu, a situacija se dodatno zakomplicirala nakon što je vlasnik Gianfranco Cozzi preminuo, a Istranka nastavila trunuti na vezu u brodogradilištu Vranjic da bi koncem 2007. godine i potonula. Od tada traje borba za spašavanje Istranke, iz mora, ali i onog figurativnog, kako bi ostala na ovoj strani Jadrana, ostala dio pomorske povijesti.

Sagrađena je u tršćanskom brodogradilištu 1896. godine po narudžbi nadvojvode Karla Stephana von Habsburg-Lothringena, nećaka cara Franje Josipa I. Čelična jahta duga 44 metra i široka 6,2 metara u škveru je porinuta kao "Ossero", po mjestu Osoru i tjesnacu između Cresa i Lošinja. Istranka, tada Ossero, bila je brod komodora carskog jahtnog kluba osnovanog 1891. godine u Puli, a članovi kluba su bili plemenitaši, predstavnici europske elite i najuglednijih obitelji. Na Istranki su austrijski nadvojvoda Franjo Ferdinand i njemački car Vilim II dogovarali početak Prvog svjetskog rata. Privatnom carskom jahtom 1914. godine na vojne manevre išao je Franjo Ferdinand, da bi nakon atentata u Sarajevu na tada "Dalmatu" bili prevoženi lijesovi s prijestolonasljednikom i suprugom Sofijom.kraj teksta

izvor: facebook - "Izgubljena Generacija 58000 Split"

izvor: Slobodna Dalmacija, siječanj 1990.

izvor: Slobodna Dalmacija, veljača 1991.

izvor: Slobodna Dalmacija, ožujak 1981.

izvor: Slobodna Dalmacija, siječanj i veljača 1982.

izvor: Slobodna Dalmacija, veljača 1986.

izvor: Slobodna Dalmacija, studeni 1987.

izvor: Slobodna Dalmacija, lipanj 1988.

izvor: Slobodna Dalmacija, prosinac 1988.

izvor: Slobodna Dalmacija, listopad 1971.

izvor: Slobodna Dalmacija, travanj 1972.

izvor: Slobodna Dalmacija, kolovoz 1973.

izvor: Slobodna Dalmacija, ožujak 1975.

https://morski.hr/2020/12/17/uzaludni-pokusaji-izvlacenja-brod-istranka-kulturno-dobro-opet-na-dnu/?fbclid=IwAR2zq5nDuCNEbqzm8aS8QyfD9gxkLjmHd9yTJXa4BG1ky0xbzGpn4HsQBmU

UZALUDNI POKUŠAJI IZVLAČENJA Brod Istranka, kulturno dobro, opet na dnu
Prije 1 dan
SPLIT – Austrougarska carska jahta Istranka, jedini preostali brod s Prvim svjetskim ratom ugasle monarhije, i treći put je završila na dnu mora. Nevjerojatna priča o brodu na kojem se doslovno ispisivala povijest, posljednjih godina preživljava i dijeli mučnu sudbinu dobrog dijela Hrvata, propadajući u mulju i na dnu, uz (ne)brigu (ne)odgovornih institucija. Nakon što je u srpnju ove godine ponovno izvučena s dna u plutajuće stanje, ništa se više nije dogodilo, osim što su prirodni elementi i vrijeme učinili svoje. Istranka se prevrnula i opet su stvari vraćene na početak.
Da je Istranka treći put potonula, potvrdio nam je ravnatelj Pomorskog muzeja u Splitu, Ljubomir Radić.
– Istina je da je postala potpuno nestabilna, zbog svega što se s konstrukcijom ovog broda događalo proteklih 20 godina, uslijed potapanja i podizanja. Nakon što je isplivao u srpnju, djelomično je pokrpan i ispjeskaren. No s njom je nemoguće išta dalje raditi, ponajprije što se još nije riješio pravni spor oko vlasništva. Naime, Istranka je još uvijek privatna, talijanska – kazuje nam Radić.
Sud ukinuo, pa vratio status kulturnog dobra
– Na 100-tu obljetnicu Prvog svjetskog rata kao muzej smo pokrenuli inicijativu da se pokrene zaštita ovog broda. Ona je tad otegljena u luku Brižine, no tada je Upravni sud u Splitu nakon godinu dana, negdje 2015. osporio status kulturnog dobra za Istranku i dao na raspolaganje talijanskim vlasnicima jer „da se ne vidi razlog zaštite“. Onda je Konzervatorski odjel u Splitu zajedno s Ministarstvom kulture morao ponovno argumentima izboriti status kulturnog dobra, dvije godine poslije. Da bi je tad uopće smjeli vaditi, morali smo od Grada Solina dobiti status skrbnika. Sudskim padom te zaštite, prestali smo biti skrbnici i od tad pokrećemo to pitanje – pojašnjava Radić.
Nažalost, starom i neodržavanom brodu nikako ne ide u korist loptanje onih koji imaju ovlasti, ali pojma o pomorstvu, kulturnim vrijednostima, kao ni brodovima nemaju. Radić pojašnjava što se dogodilo u međuvremenu.
– Svaka veća oborina je stvarala nestabuilnost trupa i brod se naginjao na bok. Došlo je do popuštanja konopa; je li netko namjerno popuštao konope, ja to ne znam. Niti imamo ikakve ovlasti nad tim, niti išta možemo raditi na svoju ruku, a pitanje je i je li rješenje ostaviti tamo čovjeka koji će 24 sata kontrolirati što se događa? – pita se Radić.
– Da se brod opet ide ispumpati, opet će propasti na dno i tako u krug, dok se ne raspadne. Jedino rješenje je suhi dok i radovi na suhom. Treba osigurati sredstva, ali Ministarstvo kulture to nažalost ne može, dok se ne riješi vlasništvo. Najbolje je ići na cjelovito rješenje, jer mi kao institucija nemamo ni financijskih ali ni pravnih rješenja. Ruke su nam vezane – kaže Radić.
Foto: Tonći Katavić
Talijanski vlasnici traže sto tisuća eura
Brod je još 60-ih godina 20. stoljeća prodan, a kupila ga je firma Union Dalmacija, koja je od njega napravila restoran. Kad je ta tvrtka 90-ih otišla u stečaj, prodala ga je Talijanima, točnije firmi/talijanskoj lučici Marina degli Aregai početkom 2000-ih, čiji je vlasnik bio talijanski senator Gianni Cozzi. Vlasnik je poginuo i imovinu naslijeđuje udovica, odnosno obitelj. Oni pak danas nisu zainteresirani za brod, već isključivo za prodaju i zacrtali su svoju cijenu.
– Pravi vlasnici preko odvjetničkog ureda u Splitu od Republike Hrvatske traže sto tisuća eura, a ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman je iskazao interes da uđu u pregovore s Talijanima, ali iz Ministarstva kulture moraju biti posrednici – zaključuje ravnatelj Pomorskog muzeja u Splitu.
Život, ali i naknadno preživljavanje ovog broda prava je sapunica, o kojoj smo već opširno pisali, a hoće li sretno i pametno završiti, ovisi isključivo o tome može li se službeni Zagreb i van ljetnog perioda duhom i razumijevanjem s “visina” spustiti na more i napokon to more i razumjeti.
Jurica Gašpar

izvor: Vjesnik, 18.8.1989.