- croships je napisao/la:
- U Šibeniku je počelo rezanje Velog Jože.
Nekih slika?
Još se sićan kada je vadi zajedno sa "Dvainkom" onega Talijana "Brigitu Montanari". To je tada bio veliki pothvat...
Evo jedna njegova slika:
[You must be registered and logged in to see this link.]Ovo san naša na siteu od "Adriatic Action Plan" iz 2005 pa prenosim dalje. Uglavnom jedna od akcija Velog Jožeta. Ovo je napisao neki "Bilić" pa zasluge idu njemu.
”BRIGITTA MONTANARI”
I. faza
ISPITIVANJE STANJA BRODA I PRIPREMA ZA DIZANJE
Brod je potonuo 16. studenog 1984. godine u Murterskom moru, pored otočića
Mrtovnjak, na dubinu od 82 metra, nakon što se prevrnuo prilikom nagle
promjene kursa. Uz pomoć podmornice sa spasilačkog broda “Spasilac”
ustanovljeno je, da je brod udario najprije krmom u muljevito dno, a zatim legao
na desni bok. Brod je u 4 cilindrična spremnika prevozio ukupno 1.330 t VCM,
koji je bio u tekućem stanju, pod tlakom od oko 3 bara. Budući d da se radilo o
otrovnom, kancerogenom i vrlo eksplozivnom materijalu, brod je zbog blizine
naseljene obale i otoka, kao i nacionalnog parka Kornati, predstavljao veliku
ekološku opasnost, pa je rješenjem Lučke kapetanije Šibenik “Brodospasu”
izdan nalog za uklanjanje opasnosti, nakon što se talijanski brodovlasnik
oglušio o takav zahtjev.
16. kolovoza 1987. godine Brodospasova dizalica “Dvainka” s roniocima
vezala se na poziciji potopljenog broda. Ubrzo nakon dolaska pri primjećeno je
izlaženje karakterističnih mjehura na površinu. Nakon opsežnih i temeljitih
analiza došlo se do zaključka da se radi o VCM ali da količine nisu alarmantne.
Pripreme za podizanje broda privremeno su obustavljene, a ronioci su
i angažirani u pronalaženju mjesta propuštanja.
ISPITIVANJE STANJA BRODA I PRIPREMA ZA DIZANJE
Kako su svi ventili grupirani iznad palube, odlučeno je da se uzimanjem uzoraka
u neposrednoj blizini, metodom eliminacije, pokuša pronaći mjesto propuštanja i
prema mogućnosti oštećenje popravi. Uzimanje uzoraka morske vode po
pozicijama vršeno je sve do 03.09.1987. godine. Svugdje je utvrđena prisutnost
ena VCM-a ali koncentracije nisu bile tolike da bi upućivale na određenu grupu
ventila. Za vrijeme uzimanja uzoraka ronioci su pronašli poprilično oštećenje na
brodskom trupu, što je dovelo do zaključka de je jedan od spremnika u trupu
broda oštećen. Kroz lim palube na oko pola metra od lijevog boka broda
izbušena je rupa promjera 5 mm. Pretpostavka je bila točna. Nakon istjecanja
određene količine zarobljenog zraka, iz rupe je počelo istjecati VCM, što je na
površini znatno pojačalo intezitet izlaženja mjehurića.
Tada je postalo svima jasno da se brod koji je pretrpio poprilična oštećenja
brodskog trupa, sa oštećenim spremnikom iz kojeg istječe VCM u takvom stanju
ne može vaditi. Izazov i ekološka svijest, profesionalnost “Brodospasa”, bili su
jak motiv da brod ( na dubini od 82 metra, koji leži na boku, koji je zbog
oštećenja znatno izgubio na uzdužnoj čvrstoći, iz kojeg curi otrovan i eksplozivni
plin) ugleda svjetlo dana.
”BRIGITTA MONTANARI”
II. faza
PROMJENA TEHNIKE DIZANJA
Stari projekt se više nije mogao slijediti. Najprije se trebalo osloboditi slobodnog
VCM-a u trupu broda. Daljnjim bušenjem palube ustanovilo se da je sloj VCM-a
debljine 57 cm, što odgovara količini od oko 60 tona. Iznad sloja su, u zračni jastuk,
izbušene dvije rupe, najprije jedna promjera 10 mm, a zatim i jedna promjera 12
mm. Na otvore su montirani ventili, a zatim fleksibilne cijevi do površine, drugog
ventila i gorionika. Nakon postavljanja ronilačkih armiranih cijevi koje je agresivna
tekućina u roku od nekoliko sati uništila, postavljene su plastične cijevi koje su
izdržale znatno duže i sa nekoliko izmjena istih zadatak je uspješno obavljen. U
međuvremenu je snimljeno oštećenje na trupu broda. Nakon testiranja spremnika
VCM utvrđeno je da kod donjeg desnog spremnika nije registrirana nikakva razlika u
tlakovima, te je potvrđeno da je upravo iz tog spremnika, u koje kojem se nalazilo 475
tona VCM isteklo u tup broda pronađena količina. Također je postojala indikacija, da
lagano propušta i krmeni gornji spremnik sa 226 tona VCM-a, jer je imao osjetno
manji podtlak nego ostala dva. Iz razloga oslabljene čvrstoće sa samoga broda,
dizanje broda po ranije usvojenoj tehnologiji, više nije dolazilo u obzir.
[You must be registered and logged in to see this link.]
Plin iz potpalublja broda “ Brigitta Montanari “ izgara na površini u blizini “ Brodospasove “
spasilačke ekipe
“ BRIGITTA MONTANARI “
III. faza
OKRETANJE BRODA NA RAVNU KOBILICU
Institut “Ruđer Bošković” radio je studiju o nekontroliranom naglom ispuštanju
VCM-a u more, odnosno u atmosferu pomoću probijanja svih spremnika
eksplozivom. Naime , tako bi VCM kraće ostao u kontaktu s morem, što bi znatno
smanjilo količinu koja bi se u njemu otopila. Ta je varijanta stekla veliki broj
pristaša, ali kako je za miniranje, kontrolirano ispuštanje i za samo dizanje
imperativ da brod leži na kobilici, prijedlog je bio da ga se prije zime okrene u
uspravni položaj.
17. studenog 1987. godine uz pomoć dva uzgonska cilindra brod se okrenuo u
uspravni položaj. Zbog zimskih uvjeta, niskih temperatura, javljali su se problemi s
komprimiranim zrakom i plinskim mješavinama koje su zbog pomanjkanja
prostora bile uskladištene u spremnicima na palubi dizalice “Dvainka”i već kod
-8.8°C nastajala je blokada ventila zbog zamrzavanja, velika hladnoća u komori
zbog ekspanzije plinova.
“ BRIGITTA MONTANARI “
IV. faza
DIZANJE BRODA S DNA I TEGLJENJE POD MOREM
S radovima je nastavljeno 15.03.1988. godine. Za operaciju okretanja i dizanja broda izrađeno je 25 komada čeličnih braga promjera 70 do 86 milimetara, ukupne dužine oko 600 metara. Prije samog okretanja broda na predviđena mjesta po dnu postavljene su pomoćne brage, na koje je brod legao, koje su pomogle provlačenje glavnih braga, na koje su poprečno na brod pričvršćena četiri uzgonska cilindra. Jedan par cilindara je spušten na dubini od 50 metara. To je uvjetovano mogučnošću dizanja plovnih dizalica. Za svaki od plićih cilindara uhvaćena je po jedna dizalica, koje su svaka sa silom od oko 2000 kN, ravnomjerno dizale brod dok njihovi cilindri nisu izronili na površinu. Na površini su cilindri dotlačeni zrakom na punu nosivost. Brod je tako visio na bragama na dubini od 55 metara i u takvom stanju je otegljen u oko 5 milja udaljenu uvalu Remetić na otoku Kaprije, gdje je nasukan na pješčano dno.
“ BRIGITTA MONTANARI “
IV. faza
PODIZANJE BRODA S DNA I TEGLJENJE POD MOREM
[You must be registered and logged in to see this link.]
“ BRIGITTA MONTANARI ““ “V. faza
V. faza PRETAKANJE
[You must be registered and logged in to see this link.]
PRETAKANJE PLINA
U uvali Remetić je pomoću skraćivanja braga na višim cilindrima i ponovnom asistencijom dviju dizalica za kratko vrijeme brod podignut i ponovno nasukan na dubini od 30 metara. Srednja dubina spremnika s teretom je tako iznosila oko 25 m, što je vrlo blizu dubini, o odnosno tlaku na kojem VCM naglo prelazi iz tekućeg u plinovito stanje. Nakon uzimanja i analize uzoraka koje su pokazale da je VCM još uvijek pogodan za industrijsku preradu, odlučeno je da se prekrca u tankove broda “Capo Verde”. Prva tehnologija prekrcaja da se teret istisne s dušikom je otpala zbog velikog uzgona koji bi se pojavio u spremnicima, pa se druga varijanta, a to je istiskivanje VCM--a uz pomoć morske vode prihvatio kao konačni. Uz pomoć fleksibilnih specijalnih čeličnih cijevi za VCM, preko priključaka za tekuću fazu morska voda se tlačila u dno pojedinog spremnika, a VCM je istlačivan u tankove broda “Capo Verde”. Brzinom protoka od 15 tona na sat spašeno je 700 tona VCM
[You must be registered and logged in to see this link.]
“ BRIGITTA MONTANARI “
VI. faza
ZAVRŠNA FAZA OPERACIJE SPAŠAVANJA
Brod je nakon prekrcavanja tereta pomoću cilindara i dizalica podignut na površinu
mora. Voda iz neoštećenih spremnika je već za vrijeme dizanja istiskivana pomoću
zraka i tako je stvaran dodatni uzgon. Prilikom iscrpljivanja sa samoga broda, na
oštećenom dijelu dna otkrivena je manja rupa, a i dvodno je propuštalo. Propust je
popravljen , ali ni tada nisu prestale sve poteškoće koje su pratile taj brod koji zbog
razmještaja spremnika za teret, ima dosta visoko težište. Kako je debeo sloj izolacije
oko tih spremnika upio mnogo vode, a zbog vode je znatno otežalo i krmeno
nadgrađe, početna metacentarska visina je bila negativna i brod je plutao dosta
nagnut, što je za posljedicu imalo jako “šetanje” i još veća naginjanja za vrijeme
tegljenja do rezališta. U samom rezalištu cjevovodi tereta, kompresorska stanica i
sami spremnici se na brodu nisu rezali, nego su demontirani uz s stručni nadzor
specijaliziranih ustanova.
[You must be registered and logged in to see this link.]Eto to je toliko o "Dvainki" i "Velom Jožetu"