Da se ne zaboravi

More je od pamtivijeka donosilo ljudima život i smrt. Donosilo im je život s mnogim dobrima koja nudi i odnosilo s mnogim nesrečama koje na njemu vrebaju. Tako je bilo od vremena kada su se ljudi prvi put otisnuli na more da bi se goloruki tukli s njim i njegovom stihijom, tako je i danas kada se na more otisnu najsuvremenijim brodovima. Čovjek i vrijeme mijenjaju brodove, mijenjaju plovidbe, mijenjaju svijet, ali ni čovjek ni vrijeme ne mogu promijenti ćudi mora. Snaga čovjeka najčešće odolijeva snazi mora. Ipak iskonska stihija često je jača od najjačih i najsavršenije opremljenih brodskih divova. Okrutna je spoznaja koju ljudi uz more i na moru nose u sebi kroz život kao neminovnost. Uvijek s neizvjesnošću, ali uvijek s vjerom u sebe i hrabrost pomoraca. Otuda vječita želja čovjeka i pomorca da nadvlada more. Zbog toga je pomorački poziv - izazov moru i životu...

U sjećanje na 32 nestalih sa Dunava 28.12.1980.

Srećko Vukoša (53), Zapovjednik, Kostrena
Sojko Dundović (33), Upravitelj stroja, Rijeka
Marijan Tavčar (28 ), Prvi časnik palube, Pula
Nikola Peša (41), Prvi časnik stroja, Zaton
Milan Tišma (31), Radiotelegrafista, Osijek
Goran Vukić (24), Drugi časnik palube, Trogir
Krunoslav Katnić (24), Drugi časnik stroja, Crikvenica
Valter Franko (20), Kadet - v.d. trećeg časnika palube, Rijeka
Gojko Novak (22), Kadet, Telovac
Marijo Rukonić (28 ), Vježbenik stroja, Mali Lošinj
Nenad Marin (27), Mehaničar, Kalenderi
Emilio Ban (29), Električar, Rijeka
Petar Stanin (42), Prvi kuhar, Poljana
Dane Brkljača (30), Prvi konobar, Slivnica
Miroslav Brnelić (38 ), Vođa palube, Podćudnić
Bartol Perušić (45), Vođa stroja, Podćudnić
Gvido Blažina (47), Kormilar, Labin
Josip Fanjak (30), Kormilar, Osijek
Josip Negovetić (33), Kormilar, Cres
Goran Guzobad (26), Mazač, Zadar
Ivan Putnik (26), Mazač, Ruzdi
Ivica Štefulj (22), Mazač, Rijeka
Miljenko Perčinić (51), Drugi kuhar, Rijeka
Dragan Bakić (24), Drugi konobar, Međuvođen
Tomislav Juretić (35), Mornar, Jelenje
Miroslav Levak (29), Mornar, Rijeka
Iliija Pavlinović (26), Mornar, Livno
Ante Žunić (25), Mornar, Slivnica
Smolenski Dužević (33), Čistač stroja, Cavtat
Drago Sikirić (35), Čistač stroja, Rijeka
Ivan Matak (21), Priučeni konobar, Ražanac
Branko Obrić (22), Mladi mornar, Podhum


Tragedija m/b Dunav najveće je stradanje naših pomoraca u godinama poslije Drugog svjetskog rata. M/B Dunav izgrađen je 1973. u brodogradilištu u La Spezii, bio je dug 178m i nosivosti 25.000 tona. Brod je prevozio 12.000t čeličnih proizvoda i 11.000t papira iz luka Corner Brook na Newfoundlandu i Savannah preko Paname i Long Beacha (bunker) za kineski Tsingtao. Brod je nakon dvadesetak dana plovidbe upao u veliki ciklon vjetrova jačine 12Bf i valova preko 15m. I dan danas ostaje nerazjašnjeno što se točno dogodilo s brodom. Zadnje javljanje bilo je 27.12. sa porukom "Zbog oštećenja nastalih u nevremenu brod mora skrenuti s kursa i proslijediti u Yokohamu." Službena verzija događaja je da se zbog prodora mora u štivu br. 1 i balastne tankove u nevremenu prepolovio. Tomu je pridonijelo i relativno nisko težište potpuno nakrcanog broda.

Mogla li se tragedija spriječiti? Ostati će nerazjašnjeno. Pred nekoliko godina u Novom Listu, sada već pok. kap. Stane Tijan iz Kostrene (koji je napustio brod u Corner Brooku) rekao je kako je pravilo da se ide prema najbližoj luci u slučaju havarije broda, ali mogla se napraviti iznimka i okrenuti brod prema značajnije udaljenijim Havajima jer more ne bi tuklo u provu...

Nesmijemo zaboraviti ni nesreću Petra Zoranića, največeg izgubljenog broda Hrvatske trgovačke flote

Noć kada je gorio Bospor

U crnomorskoj luci Tuapse 13.prosinca 1960. Petar Zoranić je posljednji put odriješio konope i zaplovio put Hamburga nakrcan s 12.065 tona lako zapaljivoga 90-oktanskog benzina i 11.330 tona dizelskoga goriva. Najveća kušnja na putu svakako je bio prolaz kroz uski Bosporski tjesnac, no za iskusnu i probranu posadu to je trebala biti rutinska zadaća. Tankerom je zapovijedao kap. Anton Sablić iz Kostrene, tada jedan od najuglednijih naših pomoraca, koji je upravo kroz Bospor prošao više od stotinu puta.
Sat i pol iza ponoći 14. prosinca Zoranić je doplovio u Bospor, a koju minutu poslije 2 sata na tanker je došao brodski agent koji je posadi podijelio poštu iz domovine. Kako su sljedeća pisma trebali dobiti tek u Hamburgu, pomorci su s nestrpljenjem čitali netom prispjelu poštu i to je mnogima spasilo život. Jer u to gluho doba noći svi na brodu, osim ljudi iz noćne »gvardije«, tvrdo spavaju. Doskora se Zoranić zaputio u tamnu i oblačnu noć, udaran jugom snage 5 do 6 bofora. Uz kap. Sablića na mostu je bio i turski peljar Cevdet Cukukci.

Poštujući propise o plovidbi u tjesnacu, naš se tanker držao azijske strane Bospora. Plovidba je tekla mirno do trenutka kad je 4,5 milja sjeverno od Istanbula, subočice mjestu Khanlieh, na radaru zamijećen veliki brod koji izravno siječe Zoranićev kurs. Snažnim zvukovima sirene naš je brod upozorio neznanca da skreće ulijevo, još bliže azijskome kopnu, kako bi mu ostavio više prostora za manevar, no uzalud.
U 2.40 sati pramac velikoga crnog tankera silovito se zario u desnu pramčanu stranu Petra Zoranića, ravno u tank s visokooktanskim benzinom. Strahovita je eksplozija protresla cijeli Bospor, koji se doskora pretvorio u golemo plamteće more. Vatra i eksplozije razarale su Zoranića, ali i neznanca. Bio je to zapravo Niarchosov tanker World Harmony koji je prazan plovio u Crno more, a na kome su eksplodirale benzinske pare u tankovima.
Slika koja je obišla svijet — »Zoranić« nestaje u dimu i plamenuPlamen se dizao desetcima metara uvis, cijeli je Istanbul bio osvijetljen, a tisuće su ljudi izišle na obalu promatrati spektakularni prizor. Požar je zaprijetio i skladištima nafte na obali, no još veća tragedija je izbjegnuta. Ipak, ni brza intervencija vatrogasaca i vojnika nije spasila desetke kuća na obali u zaljevu Beykoz. Nošeni vjetrom, gorući su se tankeri nasukali: World Harmony u samome zaljevu Beykoz, a Petar Zoranić na obližnji plićak Selvi Burnu. Plutajući prema obali, Zoranić je udario u usidreni veliki putnički brod Tarsus koji je doskora postao trećom žrtvom bosporskoga pakla.

Tek ujutro mogla se početi zbarajati tragična bilanca sudara. Na Petru Zoraniću bile su ukupno 52 osobe: 50 pomoraca i supruge dvojice od njih. Pravim čudom, ali i snalažljivošću i odlučnošću u najtežim trenutcima spasilo ih se više od polovice — 29 pomoraca i obje žene. Među njima nije bio i kap. Sablić. Na grčkome tankeru, koji je prazan plovio u Novorosijsk, preživjelo je samo 12 od 41 člana posade, a u ukupnom broju od 53 mrtva našao se i peljar sa Zoranića, te dvojica turskih carinika koji su poginuli na brodu Tarsus.
Istraga, što su je odmah započele turske pomorske vlasti, nije imala odveć težak posao. Utvrđeno je da je grčki tanker plovio bez peljara i pogrešnom stranom tjesnaca. Zašto je njegov zapovjednik kap. Aristoteles Badzis tako postupio i zašto nije reagirao na upozorenja sirenom sa Zoranića, nikad se neće znati. Na mostu World Harmonyja nitko, naime, nije preživio.
Tužna priča o Petru Zoraniću time nije bila okončana. Nasukan na plićaku Selvi Burnu, zadarski je brod gorio i dalje, potresan povremenim eksplozijama, a nitko se nije ni usudio gasiti ga. I gorio je tako sve do 6. veljače 1961. godine, dakle punih 55 dana poslije nesreće. U svekolikoj povijesti tankerskih nesreća u svijetu sličan primjer nije zabilježen, po čemu, i na tim najtamnijim stranicama pomorskih kronika, Petru Zoraniću pripada posebno mjesto.

Postoji knjiga ˝JADRANSKI DOSSIER X˝ Marjana Žuviča i tamo su opisane sve ove nesreče.

Evo još nekih detalja iz te knjige vezane za ˝Petra Zoranića˝.

˝Petr Zoranić˝ je bio potpuno nov tanker plovio je samo 108 dana kada ga je udario ˝World Harmony˝
porinut je 20.9 59 u ˝3. maju˝ u Rijeci, 28. kol. 60 dan nakon primopredaje svečano uplovio u Zadar.
dužina 192.3 m, širina 25 m, nosivost 25.400 tona, pogon dvije švedske parne turbine ˝De Laval˝ od ukupno 9194 kilovata
brzina 17.5 čv. Tada je bio jedan od najsuvremenjih tankera.

Malena ispravka, Zoranić je bio dugačak 191m.

Evo ispravi sam hvala ikar.

ikar je napisao/la:

Nesmijemo zaboraviti ni nesreću Petra Zoranića, največeg izgubljenog broda Hrvatske trgovačke flote

Noć kada je gorio Bospor

.

stvarno tužna priča...

moj otac je bio zadnja osoba koja je imala kontakt sa Dunavom