Ovo definitivno nije tzv. razarač Split koji je 1991 tukao po Splitu, koji se stalno spominje. To je bila fregata tipa Kony, ruska i nije mu bila ni do pojasa. neću puno filozofirati o podatcima, lako se sad nađu na internetu, ali za mene je bio i ostao najljepši brod koji je JRM ikad imala. Imao sam i tu sreću da dok sam bio u MTSVŠ u Splitu, brod je još 1978 bio tamo, prije tegljenja na Fizelu u Puli i na kraju u Tivat na rezanje, pa sam ga više puta obišao. Više nije plovio, zadnja plovidba mu je bila 1974, a 1972 je imao havariju u II kotlovskom, kad je zbog puknuća parovoda u Zadru prilikom parospremanja poginulo 8 ljudi. Napominjem da ovo znam iz druge ruke, po pričanju starijih podoficira, tako da ovo ne treba uzeti kao sto posto sigurno. i ja sam već ishlapio, a sjećanje koliko drži, drži.
Deplasman 3000 t, dužina 120 m. šitina 12 m gaz 4 m, pogon 2 kotla Yarrow i Tosi turbine 50 000 KS, brzina deklarirana kao 31,5 čv, ponegdje 38 čvorova. U vrijeme kad se još nalazio po almanasima, vjerujem da je bilo dosta lažnih podataka. U usporedbi s američkim Fletcherima, i snazi pogona, moguće je da je dostizao tu brzinu od 38 čv, ali s obzirom da je građen 20 godina, moguće da trup više nije mogao podnositi tu brzinu. Poznat mi je podatak da kad je pucao plotunski iz gtlavnih topova, svi električari su morali biti u centrali, jer su sklopke zbog vibracija iskakale.
Naoružanje 2 x 127 mm, 12 x 40 mm Bofors ( 1x 4, 2x2 i 4 x 1) 4 x 20 mm Oerlikon, 5 TC 533 mm, 2 x impulsni bacač PP raketa "Jež", 6 x bacač dubinskih bombi, 2 klizača dubinskih bombi, mogućnost krcanja do 46 mina.
gradnja je započela još za stare Jugoslavije, po francuskim nacrtima,gdje je trebao biti zamjena za Dubrovnik, ne previše uspjelog vođu eskadre. Po prvobitnim planovima je trebao imati 5 topova 140 mm ( ne znam da li iste kao na Dubrovniku, jer ti se nisu dobro pokazali) Rat je prekinuo gradnju kad su već kotlovi bili ugrađeni, ali turbine Parsons nisu bile isporučene. Za ugradnju svojih Tosi turbina, talijani su trebali proširiti brod, ali radovi su napredovali spoto, uz brojne sabotaže u splitskom škveru, brod je završio na dnu. kad je rat završio, otegljen je u Rijeku i tamo je konačno opremljen 1958.
Kad je konačno završen, kao ponos flote je pratio Tita i Galeba u Indoneziju, a bilo ga je i po Africi. Nažalost lagana konstrukcija, nagrižena vremeno, nagli razvoj tehnike (ipak je na njemu bilo naoružanje iz II SR), umirovile su ga već početkom 70-ih. Ipak mi koji smo ga imali prilike gledati u Lori, znali smo reći da je to bio posljednji brod u JRM. Ostalo su ipak bili čamci, makar se zvali i fregate.
Eto, toliko o njemu. Zbog njega su mi Dieseli bili dosadni, pa sam bio sretan kad sam kao prvi raspored dobio brod s turbinama.
Model sam napravio 2009/2010, kad sam se opet počeo baviti brodomodelarstvom. Mjerilo je 1:100, znači dug je 120 cm. Kao materijal sam koristio stirodur koji sam oblačio u aluminijski lim i tako formirao trup. ostali dijelovi su od bakra, drva, raznih plastika i svega što mi je došlo pod ruku.
Danas par fotki modela u izradi, sutra gotovi rezultat.
Pozz
ž
Slijedi završetak